Matthew 20

1Jer je carstvo nebesko kao čovjek domaćin koji ujutru rano iziđe da najima poslenike u vinograd svoj. 2I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj.

3I izišavši u treći sahat, vidje druge gdje stoje na čaršiji besposleni, 4I njima reče: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daću vam.

5I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, učini tako. 6I u jedanaesti sahat izišavši nađe druge gdje stoje besposleni, i reče im: što stojite ovdje vas dan besposleni? 7Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reče im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primićete.

8A kad bi uveče, reče gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu počevši od pošljednjijeh do prvijeh. 9I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš. 10A kad dođoše prvi, mišljahu da će više primiti: i primiše i oni po groš.

11I primivši vikahu na gospodara 12Govoreći: ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednači ih s nama koji smo se čitav dan mučili i gorjeli.

13A on odgovarajući reče jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne činim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš? 14Uzmi svoje pa idi; a ja hoću i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi.

15Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu činiti šta hoću? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar? 16Tako će biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh.

17I pošavši Isus u Jerusalim uze nasamo dvanaest učenika na putu, i reče im: 18Evo idemo u Jerusalim, i sin čovječij biće predan glavarima svešteničkijem i književnicima; i osudiće ga na smrt; 19I predaće ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga biju i razapnu; i treći dan ustaće.

20Tada pristupi k njemu mati sinova Zevedejevijeh sa svojijem sinovima klanjajući mu se i moleći ga za nešto. 21A on joj reče: šta hoćeš? Reče mu: zapovjedi da sjedu ova moja dva sina, jedan s desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u carstvu tvojemu.

22A Isus odgovarajući reče: ne znate šta ištete; možete li piti čašu koju ću ja piti, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? Rekoše mu: možemo. 23I reče im: čašu dakle moju ispićete, i krstićete se krštenjem kojijem se ja krstim; ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati, nego kome je ugotovio otac moj. 24I kad čuše ostalijeh deset učenika, rasrdiše se na ta dva brata.

25A Isus dozvavši ih reče: znajte da knezovi narodni zapovijedaju narodu, i poglavari upravljaju njim. 26Ali među vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude veći među vama, da vam služi. 27I koji hoće među vama da bude prvi, da vam bude sluga. 28Kao što ni sin čovječij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge.

29I kad je izlazio iz Jerihona za njim ide narod mnogi. 30I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta, i čuvši da Isus prolazi povikaše govoreći: pomiluj nas Gospode, sine Davidov! 31A narod prijećaše im da ućute; a oni još većma povikaše govoreći: pomiluj nas Gospode, sine Davidov!

32I ustavivši se Isus dozva ih, i reče: šta hoćete da vam učinim? 33Rekoše mu: Gospode, da se otvore oči naše. I smilova se Isus, i dohvati se očiju njihovijeh, i odmah progledaše oči njihove, i otidoše za njim.

34